Tjeskoba i anksioznost danas su među najčešćim psihičkim tegobama. Mnoge osobe žive s trajnim unutarnjim nemirom, napetošću, ubrzanim mislima ili neugodnim osjećajem kao da su stalno pod pritiskom, čak i kada u stvarnoj situaciji ne postoji neposredna opasnost.

Važno je znati da anksioznost nije slabost. Riječ je o prirodnom obrambenom mehanizmu koji pomaže tijelu i mozgu da se pripreme na prijetnju. Problem nastaje kada takvo stanje traje predugo i kada se sustav alarma ne uspijeva isključiti. Tada se i bez jasnog razloga javljaju strah, napetost i niz tjelesnih i emocionalnih simptoma koji iscrpljuju organizam.

Kada se takve tegobe ponavljaju ili traju mjesecima, moguće je da više ne govorimo samo o prolaznoj tjeskobi, nego o ozbiljnijem anksioznom poremećaju koji zahtijeva stručnu procjenu i ciljano liječenje.

Kako izgleda anksioznost u svakodnevici?

Anksioznost se ne svodi samo na pretjeranu zabrinutost. Kod mnogih ljudi ona se očituje kroz vrlo konkretne smetnje koje remete posao, odnose, san i svakodnevno funkcioniranje. Jedna osoba može osjećati stalnu napetost i iščekivanje nečeg lošeg, dok druga doživljava nagle valove panike ili izražen strah u određenim okolnostima.

Česti simptomi anksioznosti uključuju:

• stezanje u prsima
• ubrzan rad srca
• plitko ili ubrzano disanje
• napetost mišića
• probleme sa spavanjem
• unutarnji nemir
• slabiju koncentraciju
• razdražljivost
• kronični umor
• osjećaj gubitka kontrole

Kod nekih osoba dominiraju panični napadaji, dok se kod drugih razvija dugotrajno, tiho stanje napetosti koje postupno troši energiju i narušava kvalitetu života. Upravo zato je važno prepoznati svaki simptom na vrijeme, a ne čekati da se tegobe prodube.

Kada tjeskoba postaje poremećaj?

Povremena tjeskoba normalna je reakcija na stres, neizvjesnost ili zahtjevnu životnu situaciju. Međutim, kada su strahovi pretjerani, kada dugo traju i kada osobu počnu ograničavati u svakodnevnom životu, moguće je da se razvija anksiozni poremećaj.

Takav poremećaj može utjecati na posao, partnerske odnose, obiteljske obveze i društveni život. Osobe često počinju izbjegavati mjesta, razgovore, putovanja ili obaveze koje su prije obavljale bez većeg opterećenja. S vremenom se javlja dodatni osjećaj bespomoćnosti, a to dalje pojačava tjeskobu.

Ako se simptomi zanemaruju, povećava se rizik za:

• nesanicu
• depresivne tegobe
• burnout
• somatske smetnje
• pojačano posezanje za alkoholom ili sedativima

Rano prepoznavanje problema povećava šansu za brži oporavak i uspješnije liječenje.

Najčešći znakovi da vam je potrebna stručna pomoć

Nije uvijek jednostavno procijeniti radi li se o prolaznoj reakciji na stres ili o stanju koje traži stručnu podršku. Važno je obratiti pozornost na trajanje, intenzitet i utjecaj tegoba na svakodnevicu.

Pomoć je osobito važno potražiti ako:

• simptomi traju tjednima ili mjesecima
• strah i zabrinutost ometaju posao ili školu
• izbjegavate određene situacije zbog nelagode
• tjelesni simptomi postaju sve izraženiji
• san je ozbiljno narušen
• imate osjećaj da više ne funkcionirate kao prije

Stručna procjena važna je jer iza sličnih simptoma mogu stajati različiti oblici anksioznih poremećaja, a svaki poremećaj traži individualan pristup.

Praktični koraci za smanjenje anksioznosti

Kod blažih i umjerenih tegoba male promjene u svakodnevnim navikama mogu donijeti vidljivo olakšanje. Iako nisu zamjena za terapiju kada je ona potrebna, ove strategije pomažu smanjiti pobuđenost organizma i vratiti osjećaj kontrole.

Vratite fokus na tijelo

Kada je osoba anksiozna, pažnja se često seli u katastrofične scenarije i zamišljene prijetnje. Zato pomažu tehnike koje vraćaju fokus u sadašnji trenutak.

Korisne metode mogu biti:

• svjesno usporavanje disanja
• kratka šetnja
• istezanje
• hladna voda na lice
• fokus na zvukove, dodire i mirise iz okoline

Praktična vježba uzemljenja je metoda 5-4-3-2-1:

5 stvari koje vidite
4 stvari koje možete dodirnuti
3 stvari koje čujete
2 stvari koje možete pomirisati
1 stvar koju možete okusiti

Ovakve tehnike pomažu mozgu da izađe iz alarmnog moda i vrati se u realnu situaciju.

Smanjite izloženost sadržajima koji pojačavaju strah

Mozak ne razlikuje uvijek jasno stvarnu opasnost od stalnog digitalnog preopterećenja. Ako je osoba neprestano izložena vijestima, sukobima, uznemirujućim objavama i doomscrollingu, stanje unutarnje pobuđenosti može se dodatno produbiti.

Često pomažu već i osnovne promjene:

• ograničavanje praćenja vijesti
• gašenje nepotrebnih notifikacija
• manje vremena na društvenim mrežama
• smanjenje ekrana prije spavanja

Naizgled mali koraci mogu značajno smanjiti opterećenje živčanog sustava.

Vratite osjećaj kontrole kroz male odluke

Jedan od najtežih aspekata anksioznosti je osjećaj da osoba više ne upravlja vlastitim životom. Zato pomažu male, izvedive aktivnosti koje vraćaju osjećaj učinkovitosti.

Primjeri uključuju:

namještanje kreveta
izlazak van na 10 minuta
obrok bez mobitela
odgovor na jednu poruku ili mail
kratku jutarnju ili večernju rutinu

Mozak ne traži savršenstvo. Potreban mu je jasan signal da ponovno možete djelovati, korak po korak.

Zaštitite san jer loš san pojačava tjeskobu

San nije luksuz, nego temelj emocionalne regulacije. Nesanica može pojačati anksioznost, a pojačana anksioznost dodatno narušava san. Tako nastaje začarani krug koji održava simptome.

Za bolji odmor korisno je:

• ići na spavanje u slično vrijeme
• izbjegavati alkohol navečer
• smanjiti unos kofeina
• ograničiti ekran prije sna
• uvesti rutinu smirivanja organizma

Kada se san poboljša, često se smanjuju i razina napetosti, razdražljivost i tjelesni simptomi.

Koje mogućnosti liječenja postoje?

Liječenje ovisi o tome koliko su simptomi izraženi, koliko dugo traju i koliko snažno utječu na svakodnevno funkcioniranje. Za neke osobe dovoljna je psihoterapijska podrška i promjena životnih navika, dok je drugima potreban kombinirani pristup.

Najčešće opcije uključuju:

• psihoterapiju
• farmakoterapiju
• tehnike regulacije stresa
• promjene životnog ritma
• neuromodulacijske metode poput TMS-a

Dobra vijest je da danas postoji više učinkovitih pristupa nego ikad prije. Važno je odabrati terapiju prema stvarnim potrebama osobe, a ne čekati da se stanje dodatno pogorša.

Gdje se uklapa TMS?

TMS, odnosno transkranijalna magnetska stimulacija, moderna je neinvazivna metoda koja pomoću magnetskih impulsa djeluje na regije mozga povezane s regulacijom raspoloženja, straha, tjeskobe i emocionalne obrade.

Kod dijela osoba s kroničnom anksioznošću, kao i kod onih kod kojih je prisutan i depresivni poremećaj, mozak može ostati zaglavljen u obrascima pojačane pobuđenosti, negativnih misli i emocionalnog preopterećenja. TMS nastoji modulirati aktivnost tih neuronskih mreža i pomoći mozgu da ponovno uspostavi stabilnije i fleksibilnije funkcioniranje.

To je posebno važno kada standardni pristupi nisu dali očekivani učinak ili kada osoba teško podnosi lijekove.

Prednosti TMS-a kod osoba s izraženom tjeskobom

TMS se sve češće razmatra kao dio šireg terapijskog plana kod osoba koje imaju dugotrajne simptome i žele suvremen, neinvazivan pristup.

Prednosti TMS tretmana uključuju:

• neinvazivnu primjenu
• odsutnost sedacije
• provođenje bez anestezije
• minimalne sistemske nuspojave
• mogućnost primjene kod osoba koje ne podnose dobro farmakoterapiju

Važno je naglasiti da TMS nije brzo ni čarobno rješenje. Najbolje rezultate daje kao dio promišljenog plana koji uključuje razumijevanje simptoma, podršku stručnjaka i promjene koje pomažu živčanom sustavu da se oporavi.

Zašto ne treba čekati da tegobe same prođu?

Mnoge osobe mjesecima pokušavaju same izdržati jer vjeruju da će se stanje povući ako se samo još malo potrude. No dugotrajna anksioznost rijetko nestaje ignoriranjem. Što simptomi dulje traju, to se dublje učvršćuju obrasci izbjegavanja, pojačanog straha i iscrpljenosti.

Pravodobna pomoć može spriječiti razvoj težih smetnji i znatno skratiti put do oporavka. Ako prepoznajete opisane simptome kod sebe ili bliske osobe, razgovor sa stručnjakom može biti prvi konkretan korak prema mirnijem, stabilnijem i kvalitetnijem životu.

Za osobe koje traže dodatne mogućnosti liječenja, posebno kada je prisutan dugotrajan anksiozni poremećaj ili kombinacija tjeskobe i depresivnih tegoba, TMS može biti vrijedan dio suvremenog terapijskog pristupa.

Profesorica Sanja Vranić, prof.defektolog, s 40 godina radnog iskustva s osobama iz PSA (poremećaj spektra autizma) pridružila se našem Timu.

U svojoj dugogodišnjoj profesionalnoj karijeri suočavala se sa izazovima koje nosi autizam ( poteškoće govora, ne razumijevanje okoline, teškoće shvaćanja društvenih pravila i normi ponašanja, senzorne preosjetljivosti, potrebe za rutinom i jednoličnosti, sterotipnim ponašanjem, tantrumima ako se nečemu ne udovolji ili promjeni, agresiji prema najbližima, zatvaranjem ”u sebe”, društvenom izolacijom, osudom i ne prihvaćanjanjem okoline čiji bi trebali biti ravnopravni članovi).

Učeći kako od djece s PSA tako i od roditelja, uz niz završenih edukacija, održanih predavanja na različitim skupovima vezanih za PSA ponudit će svoje znanje i iskustvo u našoj poliklinici kako djeci tako i roditeljima.

U svojoj ambulanti vršit će usluge :

• poticanja ranog razvoja kod djece
• poticanja govorno – jezičnih sposobnosti
• savjetovanje oko alternativnih oblika komunikacije
• poticanje i razvoj socijalnih vještina
• poticanje razvoja grafomotoričkih vještina
• izrada individualiziranih programa
• rad na poticanju podizanja praga senzorne osjetljivosti
• poticanje razvoja igre
• rad na poticanju razvoja pažnje i koncentracije
• modifikacija neprimjerenih oblika ponašanja (agresija i autoagresija)
• rad sa školskom populacijom iz PSA (poremećaj spektra autizma)
• rad sa roditeljima
• suradnja sa stručnjacima
• mišljenja i nalazi

Prof.def. Sanja Vranić

 U radu sa osobama iz PSA (Poremećaj spektra autizma) neizostavni dio rada uključuje i roditelje.

U razvijenim zemljama u trenutku kada se dijete uključi u odgojno – obrazovni proces u tom trenutku i roditelj dobija potrebnu stručnu pomoć.

Suočavanje sa dijagnozom djeteta je vrlo stresno kao i proces prihvaćanja da je vlastito dijete „ drugačije „ od svojih vršnjaka. Roditelji su nerijetko prepušteni sami sebi u potrazi za adekvatnim terapijskim radom za dijete i često nemaju vremena baviti se sobom što ostavlja duboke emocionalne posljedice, nemogućnost kvalitetnim bavljenjem ostalom djecom u obitelji ( koja se znaju osjećati „zanemareno“ ili „manje voljeno“).

Također dolazi do zahlađenja i otuđenja bračno – partnerskih odnosa, te društvenom izolacijom, jer je sav fokus na dijete sa poteškoćama.

Kako se nositi sa roditeljskom obavezom za koju vas nitko ne može pripremiti, kako biti „dobar“ roditelj svoj djeci, ne zanemariti partnera i održati kako – takav „normalan život“ su pitanja sa kojima se roditelji djece s PSA svakodnevno nose. Nije mali broj roditelja koji su anksiozni, frustrirani, depresivni i izlaz vide u antidepresivima.

Antidepresivi su simptomatsko pomagalo, ali problem ostaje i dalje tu.

Radeći dugi niz godina sa roditeljima individualno, obiteljski i vodeći radionice edukativno - savjetodavnog tipa, dozvolite da vam pomognem u :

•  savjetovanju,
• instruiranju,
• individualanom i grupnom radu,
• pružanje podrške u roditeljskim kompetencijama
• terapijskom radu s obitelji

prof.def. Sanja Vranić

Transkranijalna magnetska stimulacija, poznata kao TMS, sve se češće spominje kao dodatna ili alternativna opcija u liječenju depresije, a mnoge osobe zanima može li zamijeniti lijekove i kod anksioznosti. Kratak odgovor glasi: ponekad može smanjiti potrebu za lijekovima, ali ih ne mijenja automatski niti kod svakoga. Odluka o tome ovisi o dijagnozi, težini simptoma, ranijem odgovoru na terapije i ukupnom zdravstvenom stanju pojedine osobe.

Kod nekih pacijenata TMS se uvodi uz postojeće lijekove, dok se kod drugih razmatra kao opcija kada antidepresivi nisu dali očekivani učinak ili su izazvali nuspojave. Važno je razumjeti da anksiozni poremećaji, depresivna stanja i mješovite kliničke slike nisu jednaki, pa ni pristup liječenju ne može biti isti za sve.

Što je TMS i kako djeluje?

TMS je neinvazivna metoda stimulacije određenih regija mozga pomoću magnetskih impulsa. Cilj terapije je utjecati na neuronske mreže povezane s regulacijom raspoloženja, emocionalnom obradom i odgovorom na stres. Za razliku od lijekova, koji djeluju kemijski na više sustava u tijelu, TMS djeluje lokalno na ciljane moždane regije.

U praksi to znači da TMS ne djeluje na isti način kao antidepresivi ili anksiolitici. Lijekovi mogu utjecati na neurotransmitere u cijelom organizmu, dok TMS nastoji modulirati aktivnost određenih područja mozga koja su povezana s depresijom, tjeskobom i drugim psihičkim poremećajima.

Terapija se najčešće provodi kroz više uzastopnih tretmana tijekom nekoliko tjedana. Učinak se ne javlja uvijek odmah. Kod nekih osoba promjene se primjećuju ranije, dok drugima treba više vremena da bi se smanjili simptomi poput potištenosti, unutarnjeg nemira, napetosti ili pojačanog straha.

Može li TMS zamijeniti lijekove?

TMS može biti dio plana liječenja, ali ne treba ga promatrati kao univerzalnu zamjenu za lijekove. Kod dijela pacijenata moguće je postupno smanjenje farmakoterapije, no to se radi isključivo uz nadzor psihijatra. Naglo ukidanje lijekova može pogoršati stanje i pojačati simptome.

Postoji nekoliko mogućih scenarija:

• osoba nastavlja uzimati lijekove i istovremeno prima TMS
• TMS se uvodi nakon slabog odgovora na lijekovelijekovi se kasnije prilagođavaju ako dođe do poboljšanja
• TMS se koristi kada nuspojave lijekova značajno narušavaju kvalitetu života

Drugim riječima, TMS ne mijenja lijekove u smislu da ih automatski isključuje iz liječenja. On može promijeniti terapijsku strategiju, smanjiti potrebu za određenim lijekovima ili pomoći kada dosadašnji pristup nije bio dovoljno učinkovit.

TMS i anksioznost

Kada je riječ o anksioznosti, važno je razlikovati povremenu tjeskobu od klinički značajnog anksioznog poremećaja. Mnoge osobe osjećaju strah, napetost ili zabrinutost u stresnim situacijama, ali to ne znači nužno da imaju dijagnosticiran poremećaj. S druge strane, ako simptomi traju, ometaju svakodnevno funkcioniranje i stvaraju izražen osjećaj preopterećenosti, potrebno je stručno vrednovanje.

TMS se najjasnije koristi kod depresije, dok je za anksiozne poremećaje njegova primjena više individualna i ovisi o kliničkoj slici. Kod nekih pacijenata koji uz depresiju imaju i izraženu tjeskobu dolazi do poboljšanja oba skupa simptoma. To znači da TMS može pomoći i kod anksioznih smetnji, osobito kada su povezane s depresivnim stanjem.

Ipak, nije svaka anksioznost ista. Generalizirana tjeskoba, panični simptomi, socijalna anksioznost i drugi oblici imaju različite obrasce, okidače i terapijske potrebe. Zato se ne može unaprijed tvrditi da će TMS svakoj osobi zamijeniti lijekove protiv anksioznosti.

Kada se razmatra promjena terapije?

Promjena terapije obično se razmatra kada postoje jasni razlozi za to. Primjeri uključuju:

• lijekovi ne ublažavaju simptome u dovoljnoj mjeri
• nuspojave otežavaju svakodnevni životosoba ne podnosi određeni lijek
• prisutan je složeniji psihički poremećaj s kombinacijom depresivnih i anksioznih simptoma
• raniji pokušaji liječenja nisu donijeli stabilno poboljšanje

Kod takvih okolnosti TMS može postati važan dio liječenja. No procjena nije usmjerena samo na dijagnozu, nego i na to kako se osoba osjeća, kako funkcionira u poslu i obitelji, kakav je intenzitet tegoba te u kojim se situacijama simptomi pogoršavaju.

Važno je uzeti u obzir i cjelokupno stanje organizma. Neka zdravstvena stanja, ranije terapije i prisutnost drugih poremećaja mogu utjecati na to je li TMS prikladan izbor i treba li ga kombinirati s lijekovima.

Koji simptomi mogu ukazivati na potrebu za dodatnim pristupom?

Mnoge osobe traže drugačiji oblik pomoći kada uoče da uobičajena terapija ne donosi dovoljno olakšanja.

To može uključivati:

• trajnu tjeskobu
• osjećaj unutarnjeg pritiska
• izražen strah bez jasnog razloga
• poteškoće sa spavanjem
• smanjenu koncentraciju
• psihofizičku iscrpljenost
• povlačenje iz društvenih situacija
• gubitak interesa i motivacije

Ovi simptomi mogu biti povezani s depresijom, anksioznim poremećajem ili drugim psihičkim poteškoćama. Jedan simptom sam po sebi nije dovoljan za zaključak, ali obrazac tegoba kroz vrijeme može upućivati na to da je potrebno prilagoditi liječenje.

Kada se osoba dugo nalazi u stanju pojačane napetosti, i svakodnevne situacije mogu postati izvor nelagode. Tada se javlja osjećaj da je organizam stalno u pripravnosti, a i manji stresori mogu izazvati pretjeranu reakciju.

Zašto TMS nije isto što i prekid farmakoterapije?

Jedna od najčešćih zabluda jest da početak TMS-a znači prestanak uzimanja lijekova. To nije točno. TMS je terapijska metoda, ali nije sinonim za ukidanje farmakološkog liječenja. U mnogim slučajevima najbolji rezultati postižu se upravo kombinacijom više pristupa, uključujući psihoterapiju, lijekove i neuromodulacijske metode.

Prekid terapije bez plana može dovesti do pogoršanja simptoma, povratka depresivnog raspoloženja, jačanja tjeskobe ili porasta napetosti. Kod nekih osoba mogu se javiti i simptomi sustezanja, ovisno o vrsti lijeka i trajanju uzimanja.

Zato je svaka promjena terapije individualna.

Psihijatar pritom procjenjuje:

• prirodu poremećaja
• koliko dugo traju tegobe
• kakav je dosadašnji odgovor na lijekove
• postoji li anksiozan obrazac ponašanja
• koliko su izraženi strah i osjećaj ugroženosti
• kakvo je trenutno psihičko stanje

Tko može imati najviše koristi od TMS-a?

TMS se najčešće razmatra kod osoba s depresijom koja nije dovoljno odgovorila na jedan ili više lijekova. Međutim, korist mogu imati i pacijenti koji uz depresivne simptome imaju naglašenu anksioznost, trajnu tjeskobu ili mješovito stanje s emocionalnom preopterećenošću.

Potencijalni kandidati često uključuju osobe koje:

• nisu postigle zadovoljavajuće poboljšanje lijekovima
• imaju nuspojave zbog kojih im je terapija teško podnošljiva
• žele dodatnu opciju unutar stručnog plana liječenja
• imaju simptome koji dugo traju i remete svakodnevne aktivnosti

Ipak, prikladnost TMS-a ne procjenjuje se samo prema želji pacijenta. Potrebna je stručna evaluacija, osobito ako postoji složeniji poremećaj, više istodobnih dijagnoza ili nejasna klinička slika.

Kako izgleda donošenje odluke o liječenju?

Dobra odluka o liječenju temelji se na suradnji između pacijenta i stručnjaka. Nije dovoljno pitati samo može li TMS zamijeniti lijekove, nego treba sagledati širu sliku: koji su simptomi prisutni, koliko su jaki, u kojim se situacijama pojačavaju i koliko narušavaju svakodnevni život.

U procjeni se često razmatra:

• dominira li depresivno raspoloženje ili tjeskoba
• postoji li dijagnosticirani anksiozni poremećaj
• kakav je intenzitet svakog simptoma
• postoje li okidači povezani s određenim situacijama
• kakav je osjećaj funkcionalnosti u svakodnevici
• postoji li ranija povijest relapsa

Za jednu osobu najbolja opcija može biti nastavak lijekova uz TMS, dok za drugu to može biti postupna prilagodba terapije nakon poboljšanja. Ne postoji jedinstven obrazac koji vrijedi za svakoga.

Uloga psihoterapije uz TMS i lijekove

Kod depresije i anksioznosti rijetko je dovoljno osloniti se samo na jednu metodu. Psihoterapija može pomoći osobi da prepozna obrasce mišljenja, reakcije na stres, izbjegavajuća ponašanja i emocionalne okidače. To je posebno važno kada su tjeskoba i strah povezani s konkretnim situacijama ili dugotrajnim načinima suočavanja s opterećenjem.

Ako TMS smanji intenzitet simptoma, psihoterapijski rad često postaje učinkovitiji jer osoba lakše sudjeluje u procesu i jasnije prepoznaje vlastite emocionalne obrasce. U tom smislu TMS ne mora biti zamjena za lijekove, nego može postati dio šire i bolje usklađene terapijske strategije.

Kod nekih pacijenata upravo kombinacija pristupa daje najbolji rezultat:

• TMS za modulaciju moždane aktivnosti
• lijekovi za stabilizaciju simptoma
• psihoterapija za promjenu obrazaca doživljavanja i ponašanja

Što očekivati od rezultata?

Važno je imati realna očekivanja. TMS ne djeluje jednako brzo ni jednako snažno kod svih osoba. Neki osjete jasno poboljšanje, dok drugi primijete tek djelomično smanjenje simptoma. Ponekad se prvo smanji osjećaj unutarnje napetosti, a tek kasnije dođe do poboljšanja raspoloženja, energije i motivacije.

Kod osoba s izraženom anksioznošću može se dogoditi da se najprije smanji fizička napetost ili intenzitet tjeskobe u svakodnevnim situacijama. Kod drugih je napredak sporiji i traži dodatne prilagodbe terapije. Upravo zato rezultat TMS-a treba pratiti kroz stručne kontrole, a ne donositi odluke na temelju kratkotrajnog dojma.

Posebno je važno pratiti:

• mijenja li se intenzitet simptoma
• je li osjećaj opterećenosti manji
• postoje li promjene u spavanju i koncentraciji
• smanjuje li se strah u svakodnevnim situacijama
• popravlja li se ukupno psihičko stanje

Kada postaviti dodatna pitanja liječniku?

Ako osoba razmatra TMS, korisno je s liječnikom otvoreno razgovarati o očekivanjima i mogućnostima.

Dobra pitanja uključuju:

• Je li TMS prikladan za moje trenutno stanje?
• Može li pomoći ako uz depresiju imam i anksiozni poremećaj?
• Trebam li nastaviti s lijekovima tijekom tretmana?
• Kada se eventualno razmatra smanjenje terapije?
• Kako će se pratiti moji simptomi i napredak?
• Što ako se tjeskoba ili strah privremeno pojačaju?

Takav razgovor pomaže da osoba donese informiranu odluku i bolje razumije što TMS može, a što ne može učiniti. Najvažnije je znati da liječenje nije natjecanje između metoda. Cilj je pronaći pristup koji najsigurnije i najučinkovitije smanjuje simptome, stabilizira stanje i vraća kvalitetu života.