Svako dijete ima svoj način na koji doživljava svijet, komunicira, uspostavlja odnose i reagira na okolinu. Neka djeca od najranije dobi pokazuju osobitosti u socijalnoj komunikaciji, interakciji, ponašanju ili načinu obrade osjetilnih podražaja. Ponekad su te osobitosti suptilne i teško ih je prepoznati, dok kod druge djece postaju izraženije s porastom razvojnih i socijalnih zahtjeva.

Jedno od mogućih objašnjenja takvih razvojnih osobitosti jest poremećaj iz spektra autizma (PSA).

Autizam je neurorazvojno stanje koje utječe na način na koji osoba komunicira, ostvaruje socijalne odnose, doživljava okolinu i organizira svoje ponašanje. Možemo reći da autizam prožima cjelokupno biće. Naziv spektar naglašava da se autizam može manifestirati na vrlo različite načine. Svako dijete ima jedinstven razvojni profil, vlastite sposobnosti, interese, snage i područja u kojima mu je potrebna dodatna podrška.

Kako prepoznati obilježja autizma kod djece?

Obilježja autizma najčešće se očituju u dva glavna područja: socijalnoj komunikaciji i interakciji te ograničenim, ponavljajućim obrascima ponašanja, interesa ili aktivnosti.

1. Osobitosti socijalne komunikacije i interakcije

Djeca iz spektra autizma mogu pokazivati različite osobitosti u uspostavljanju i održavanju socijalnih odnosa. Neke od njih uključuju:

• otežano uspostavljanje i održavanje socijalne interakcije
• drugačiji način korištenja i razumijevanja kontakta očima, gesti i izraza lica
• teškoće u razumijevanju neverbalne komunikacije i neizrečenih socijalnih pravila
• otežano razumijevanje tuđih perspektiva, namjera i emocionalnih stanja
• teškoće u uspostavljanju i održavanju vršnjačkih odnosa
• specifičnosti u razvoju komunikacije i uporabi jezika u socijalnim situacijama.

Primjerice, dijete može imati razvijen govor i bogat rječnik, ali istodobno teško razumjeti ironiju, prenesena značenja, šalu ili neizravne poruke. Može željeti ostvariti prijateljstva, ali ne znati kako započeti razgovor, održati interakciju ili prepoznati što se u određenoj socijalnoj situaciji od njega očekuje.

2. Ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja i interesa

Drugo važno područje obilježja autizma uključuje:

• izraženu potrebu za rutinom i predvidljivošću
• teškoće u prilagodbi promjenama i neočekivanim situacijama
• intenzivne i specifične interese
• ponavljajuće pokrete, radnje ili načine korištenja predmeta
• specifičnosti u senzornoj obradi podražaja, primjerice pojačanu ili smanjenu osjetljivost na zvukove, svjetlost, dodir, mirise ili određene teksture.

Dijete može izrazito teško podnositi promjene u svakodnevnoj rutini, imati potrebu unaprijed znati što će se događati ili pokazivati snažan interes za određeno područje kojem posvećuje mnogo vremena i pažnje.

Važno je naglasiti da prisutnost pojedinačnih obilježja ne znači nužno da dijete ima autizam. Za postavljanje dijagnoze potrebno je sagledati cjelokupan razvojni profil i utvrditi zadovoljavaju li prisutna obilježja dijagnostičke kriterije.

Može li autizam izgledati drugačije kod svakog djeteta?

Može i upravo je to jedno od najvažnijih obilježja spektra autizma. Zato se, između ostalog i koristi naziv spektar.

Neka djeca imaju vidljivije teškoće u razvoju govora i komunikacije, dok druga imaju uredno razvijene jezične i intelektualne sposobnosti, ali se suočavaju s teškoćama u razumijevanju socijalnih situacija, emocionalnoj regulaciji i prilagodbi promjenama.

Kod djece s urednim ili iznadprosječnim intelektualnim sposobnostima obilježja autizma ponekad mogu dugo ostati neprepoznata. Dijete može biti uspješno u školskim zadacima, imati bogat vokabular i izražene interese, a istodobno ulagati mnogo napora u razumijevanje i snalaženje u socijalnom okruženju.

Ponekad se teškoće izraženije manifestiraju tek polaskom u školu, kada se povećavaju zahtjevi za samostalnošću, fleksibilnošću, suradnjom i uspostavljanjem vršnjačkih odnosa.

Kod neke djece, osobito djevojčica, socijalne osobitosti mogu biti manje uočljive zbog razvijenih strategija prilagodbe i oponašanja ponašanja vršnjaka. Takvo prikrivanje teškoća može dovesti do kasnijeg prepoznavanja autizma.

U prošlosti se za neke osobe s očuvanim jezičnim i intelektualnim sposobnostima koristio naziv Aspergerov sindrom. Danas se taj naziv uglavnom obuhvaća jedinstvenom dijagnostičkom kategorijom – poremećajem iz spektra autizma (uz različite razine potrebne podrške pojedincu).

Zašto je važna pravovremena procjena?

Prepoznavanje razvojnih osobitosti važno je jer omogućuje bolje razumijevanje djetetovih potreba i pravovremeno planiranje podrške, ali, što je možda i najvažnije, da se uz pravu i primjerenu stimulaciju smanjuje razina stresa kod djeteta i time povećava dobrobit cijele obitelji koja je u potpunosti zahvaćena ovim stanjem.

Ponekad roditelji primjećuju da se njihovo dijete razlikuje od vršnjaka, ali nisu sigurni jesu li te razlike dio individualnog razvojnog profila ili upućuju na određene razvojne teškoće.

Mogu primijetiti da dijete:

• teže uspostavlja kontakt i uključuje se u igru s vršnjacima
• pokazuje izrazitu potrebu za rutinom i teško prihvaća promjene
• ima specifične interese kojima je izrazito zaokupljeno
• teško razumije socijalne situacije i neizrečena pravila
• pokazuje intenzivne emocionalne reakcije u situacijama koje mu predstavljaju senzorno ili socijalno opterećenje
• ima teškoće u prilagodbi vrtićkom ili školskom okruženju.

U takvim situacijama preporučuje se stručna razvojna i psihološka procjena.

Cilj procjene nije samo utvrditi postoji li poremećaj iz spektra autizma, nego i bolje razumjeti djetetove sposobnosti, specifičnosti, potrebe i područja u kojima mu je potrebna podrška.

ADOS-2 – „zlatni standard“ u procjeni poremećaja iz spektra autizma

Jedan od standardiziranih instrumenata koji se koristi u procjeni obilježja autizma jest ADOS-2 (Autism Diagnostic Observation Schedule, Second Edition).

Riječ je o polustrukturiranom instrumentu za procjenu komunikacije, socijalne interakcije, igre i drugih ponašajnih obilježja povezanih s autizmom.

ADOS-2 temelji se na neposrednom promatranju djeteta kroz niz aktivnosti i situacija koje omogućuju procjenjivaču da uoči karakteristične obrasce socijalne komunikacije i ponašanja. Instrument sadrži različite module koji se odabiru ovisno o dobi i jezičnim sposobnostima osobe koja se procjenjuje. Na taj se način procjena prilagođava razvojnoj razini djeteta.

Tijekom procjene promatraju se, među ostalim:

• način uspostavljanja i održavanja socijalne interakcije
• kvaliteta verbalne i neverbalne komunikacije
• spontano dijeljenje interesa i iskustava
• način uključivanja u zajedničke aktivnosti i igru
• fleksibilnost ponašanja i prisutnost specifičnih obrazaca interesa i aktivnosti.

Važno je naglasiti da ADOS-2 nije samostalan dijagnostički test. Njegovi rezultati predstavljaju važan dio cjelovite dijagnostičke procjene, koja uključuje i razvojnu anamnezu, podatke roditelja, kliničko promatranje te druge relevantne informacije o djetetovu funkcioniranju.

Procjenu je potrebno provoditi educirano i u skladu sa standardiziranim postupkom primjene i interpretacije instrumenta.

Što nakon procjene?

Bez obzira na to potvrde li se obilježja autizma ili ne, kvalitetna procjena roditeljima i stručnjacima može pružiti važne informacije o djetetovu razvoju. Ako se utvrdi da dijete ima poremećaj iz spektra autizma, sljedeći je korak planiranje podrške u skladu s njegovim individualnim potrebama.

Psihološki rad može biti usmjeren na:

• razvoj emocionalne regulacije i razumijevanja vlastitih emocija
• jačanje socijalnih i komunikacijskih vještina
• razvoj strategija suočavanja s anksioznošću i stresom
• lakše nošenje s promjenama i neizvjesnošću
• jačanje samopouzdanja i osjećaja osobne kompetentnosti
• razumijevanje vlastitih snaga, potreba i specifičnosti.

Posebno je važna podrška roditeljima. Razumijevanje načina na koji dijete doživljava okolinu omogućuje roditeljima da bolje prepoznaju njegove potrebe, prilagode očekivanja i razviju načine komunikacije koji djetetu pružaju osjećaj sigurnosti.

Cilj nije mijenjati djetetovu osobnost niti ga prilagođavati svim očekivanjima okoline, nego mu pomoći da razvije svoje potencijale, lakše se nosi sa svakodnevnim izazovima i ostvari što kvalitetniji život. Osim obitelji, prepoznavanje potreba svakog pojedinog djeteta omogućuje i pomoć odgojno-obrazovnim ustanovama koje djeca pohađaju kako bi kreirali posebni, individualizirani pristup u radu s djecom.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako primjećujete da vaše dijete pokazuje neke od navedenih razvojnih osobitosti ili imate pitanja i nedoumice vezane uz njegovu komunikaciju, socijalno funkcioniranje, ponašanje ili emocionalni razvoj, preporučujemo razgovor sa stručnjakom.

Ne morate čekati da teškoće postanu izražene ili da dijete naiđe na ozbiljne probleme u vrtiću, školi ili odnosima s vršnjacima. Pravovremena procjena može pomoći u boljem razumijevanju djeteta i osiguravanju podrške koja odgovara njegovim potrebama.

Psihološka procjena i ADOS-2 u Poliklinici ABR

U Poliklinici ABR možete obaviti testiranje djeteta standardiziranim instrumentom ADOS-2 ukoliko kod Vašeg djeteta prepoznajete navedena obilježja ili samo sumnjate da nešto nije u redu.

U radu s djecom poseban naglasak stavljamo na razumijevanje individualnog razvojnog profila, prepoznavanje djetetovih snaga i teškoća te pružanje stručne podrške prilagođene njegovoj dobi i potrebama.

Ako imate pitanja ili ste zabrinuti zbog razvoja i funkcioniranja svojeg djeteta, pozivam vas da se javite u Polikliniku ABR i dogovorite termin procjene.

Svako dijete zaslužuje biti jedinstveno. Prvi korak prema odgovarajućoj podršci jest upoznati i razumjeti način na koji ono doživljava svijet.

Jerka Karaula, mag.psych.